<body>





29.03.2013.

-

Svakog od nas nešto muči. Ja iskreno ne znam šta se sa mnom dešava. Uvijek mi je bilo tih "loših dana" prije, pa bi uvijek bolji došli. A sada mi je malo reći da je sve crno oko mene. Nešto me danima boli iznutra, ni ne znam više šta je. Po cijele dane, učestalo već, nemam nikakvu volju ni za čim. Ni da jedem, niti da se nasmijem. Loše raspoloženje kao da me progoni, i ne mogu pobjeći od njega. Apsolutno niko ne postoji ko bi mi ulio tu neku nadu da će biti bolje i oraspoložio me. I stvarno ne mogu ovako više. Sve me ovo ubija... Malo je reći da osjećam da sam sama i da me niko, ustvari, ne shvata. I MUKA MI JE VIŠE ŠTO STAVLJAM SVAKOG NA PRVO MJESTO, DOK ME ONI UPORNO STAVLJAJU NA DRUGO!










Ljudski je griješiti, a božanski praštati. Možda si ti čovjek, ali ja nisam Bog.



I suze i smijeh, za dušu su lijek, oduvijek.